Kornelije Stanković (1831-1865)

Život

Kornelije Stanković

Rođen 30. avgusta 1831. godine u srpskom delu Budima. Studije muzike započinje u Pešti, a nastavlja u Beču 1850. godine učeći kod Simona Sehtera klavir i muzičku teoriju. U Beču se upoznaje sa panslavističkim idejama slovenski intelektualaca koji će presudno uticati na Stankovićevo idejno opredeljenje. U tom duhu u periodu od 1855-57. godine u Sremskim Karlovcima Stanković započinje beleženje srpskog narodnog crkvenog pojanja (“karlovačko pojanje”), koje melografira, a potom i harmonizuje. U periodu od 1861-63. godine putuje po Srbiji i Vojvodini, nastupa kao koncertni pijanista i zapisuje narodne melodije. Od 1863. godine postaje horovođa Beogradskog pevačkog društva. Umire u Budimu 1865. godine.

Stanković je bio jedan od prvih istaknutih srpskih muzičara u vreme skromnih početaka muzičkog života u tek oslobođenoj Srbiji sredine XIX veka. Njegov značaj nije prvenstveno u delima koja je napisao u toku svoje kratke kompozitorske delatnosti, već u njegovoj sveukupnoj muzičkoj delatnosti kojom je trasirao put kojim će se srpska muzika kretati tokom sledeće polovine veka. Stanković je bio privrženik ideje da se umetničko stvaralaštvo mora zasnivati na temeljima narodne umetnosti, što se na muzičkom planu odražavalo stremljenju nacionalnom vešćenju srpskog građanstva. Iz tog razloga se on smatra začetnikom romantizma i nacionalnog smera u srpskoj muzici. Ime Kornelija Stankovića u drugoj polovini XIX veka značilo je simbol i program, a realizovanje umetničkih ideala koje je on zastupao sproveli su muzičari naredne generacije – pre svega Josif Marinković i Stevan Mokranjac.

Nekoliko muzičkih škola u Srbiji nosi ime Kornelija Stankovića. Najpoznatija je muzička škola “Stanković” u Beogradu koja je osnovana 1911. godine u okviru Pevačkog društva Stanković, koje je i danas aktivno. Od 1993. godine u Sremskim Karlovcima počinje sa radom letnja škola crkvenog pojanja “Korneliju u spomen”.


Kompoziconi stil

Stankovićeve vokalne kompozicije su uglavnom harmonizacije narodnih melodija. Izuzetak čini nekoliko originalnih horova patriotske sadržine (“budnice”). Jednostavna i nepretenciozna faktura tih muških i mešovitih horova odgovarala je izvođačkim mogućnostima tadašnjih ansambala. 

Njegove klavirske kompozicije su takođe nastajale kao varijacije pretežno narodnih i popularnih pesama. Međutim, kako ih je uglavnom Stanković sam i izvodio u salonima širom Vojvodine i Srbije, one su pune virtuoznih, tehničkih bravura na kojima je on pokazivao svoju istančanu klavirku tehniku.


Nagrade

Orden kavaljerstva Sv. Stanislava, dobijen od ruskog cara za melogradski i stvaralački rad.


Značajna dela

Horovi
Šta s’ ono čuje
Oj za gorom
Car vezira
Srpske narodne pesme (splet sastavljen od pesama Tavna noći, Devojka sokolu, Siva magla, Pade listak drenjine)
Crnogorac Crnogorki

Pravoslavno crkveno pojanje 
Liturgija (1855), na osnovu zapisa narodnih duhovnih melodija zabeleženih u Sremskim Karlovcima
Osmoglasnik (1858-59)

Klavirska dela
Ustaj, ustaj Srbine (1852)
Slovenski kadril (1855)
Što se bore misli moje (1857)
Srpski narodni kadril (1859)
Bugarski kadril (1862)
Srpska polka (1862)
Tavna noći


Značajna izvođenja

Izvođenje fragmenata Liturgije 9. aprila 1855. godine u sali bečkog Musikverein-a.


Značajna izdanja (notna i audio izdanja)

Pravoslavno crkveno pojanje, prva knjiga zapisa srpskog crkvenog pojanja (I knjiga “Liturgija Jovana Zlatoustog”, 1862; II knjiga “Tropari, kondaci, irmosi od Bozica do Spasovadne” 1863; III knjiga “Tropari, kondaci, irmosi od Spasovadne do Vavedenja”, 1864);

Srpske narodne pesme, u tri zbirke objavljene 1859-63. godine, za glas i klavir, klavir solo ili hor;

U okviru sabranih dela Kornelija Stankovića Muzikološki institut SANU u saradnji sa Zavodom za kulturu Vojvodine do sada je objavio tri knjige sa Stankovićevom klavirskom muzikom (2004), pesmama za glas i klavir i horove (2007), i crkvenom muzikom (2015).

Vokalni studio “Orfelin” 2011. godine izdao je Stankovićev “Osmoglasnik” u izdanju koje pored notnog sadržaja ima i dva diska sa izvođenjem Osmoglasnika od strane novosadskog hora Sveti Stefan Dečanski (pod upravom Tamare Petrijević).

Stankovićevu Liturgiju je 1999. godine izveo i snimio hor Radio-televizije Srbije pod upravom Bojana Suđića, a disk je objavio PGP-RTS.